bookmate game
Vuk Drašković

Ko je ubio Katarinu

Oktobar je 1991, pred zalazak sunca… Krv njegova uvirala je u kamenjar i kanalima koje samo smrt predoseća i pronalazi, probijala se, rumena i slankasta, brza i nevidljiva, ispod ličkih, dalmatinskih i krajiških planina, ispod visoravni Korduna, brže od munje stigla do Vukovara, pa sevnula put Konavala i Dubrovnika, odatle se vijugavim pokretima zmije uspela ka Hercegovini, od Mostara, uz Neretvu, savila se oko Sarajeva, ispisivala krugove i osmice čitavom Bosnom, pa tunelima ispod Srebrenice, Bratunca, Višegrada i Foče potekla prema Metohiji i Kosovu, a odatle, nabrekla od mnogih pritoka, obrela se u selu Tekeriš, i to u istom onom trenu kada je mladi regrut poginuo, a krv šiknula iz njegovih rana. Ta krv, kao utvara, kao strašno neko priviđenje i predskazanje, kanula je iz sise krave koju je muzla vojnikova majka. Koviljka je vrisnula: „Dragoje, sine, kuku meni, kuku nama svima!“

Smrti i patnje tolikih ljudi i porodica pamtio sam apstraktno, kao brojke, a i one su prekrivene zaboravom ili su postale igračke i za ubice i za žrtve. Ubice umanjuju ili poriču svoje, a umnožavaju zločine drugih, a čine to i oni što leleču nad mrtvima.

„Iskusni romansijer, Drašković pokazuje da 'pravila' dobre priče za njega nisu tajna, ali se istovremeno ne odriče romansijerskog daha i zamaha, pa se tek u celini pročitana njegova nova knjiga otvara kao roman o životu i smrti Jugoslavije u životima i smrtima njenih građana.“ Ljiljana Šop
152 printed pages
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • Nenad Boškovićshared an impression5 years ago

    Ozbiljan književnik sa ogromnim raznolikim iskustvom,nešto nalik D.Ćosiću
    Sve preporuke

  • Janko Kovacevicshared an impression6 years ago

    Szandardno odlican

  • Nenashared an impressionlast year
    👍Worth reading

Quotes

  • Vladimirhas quoted4 days ago
    – Ima, ima, o tome ću i da pišem. Vi, eto, imate gustu i čekinjastu kosu, tvrdo usađenu u tkivo. Takva je kosa i ministra vojnog i načelnika Generalštaba. To je kosa Karađorđa. Ona kazuje o prekom i odlučnom karakteru. Takve vođe ne oklevaju, preziru strah, seku sumnje i prepreke… Pašić jeste bio mudar, ali spor, uvek sumnjičav i oklevalo. Lukav i prepreden. Taj nikad nije žurio i presecao naprečac, preko kolena. Toga je soja bio i Miloš Obrenović… Srpskom karakteru ne dopadaju se takve vođe. Nije slučajno što ih neće ni gusle… Vi, dragi druže predsedniče, imate kosu Karađorđa, a lukavost… da, da, upravo lukavost, Nikole Pašića i knjaza Miloša. Pravi vožd u pravom vremenu
  • Duda B.has quoted2 years ago
    Obučen je, kao i svi ostali u toj koloni a i u čitavoj armiji, u letnju sivomaslinastu uniformu. Na glavi mu sivomaslinasti šlem sa crvenom zvezdom petokrakom. Ispod šlema curi znoj, teče niz lice, sliva se i na brčiće, kojima je, tek nedavno, ukrasio gornju usnu, a sa njih slankaste kapi cure mu i u usta.
  • b6589014474has quoted3 years ago
    Nek ih đavo nosi, sinko, i nju i njega, naklao je i omađijao, suđeno joj da bude njegova.“ Tako mu je, uveče, baka objasnila. Još mu je, pamti to dobro, kazala: „I ljudi su kao i ovce – stalno srljaju ka svojoj nesreći.“

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)