bookmate game
sr
Books
Madlin Miler

Ahilova pesma

  • Sanja Sarajlićhas quoted3 years ago
    „Patroklo je moj zakleti družbenik. Mesto mu je uz mene.“
  • JelenaVerahas quoted3 years ago
    Odisej sleže ramenima. „Ne možemo znati. Puki smo ljudi, kratak plamičak buktinje. Potomci nas mogu kovati u zvezde ili unižavati, kako im drago.
  • Jelenahas quoted2 years ago
    „Uradila sam ono“, kaže. Isprva ne razumem. Ipak, onda vidim grobnicu i oznake koje je načinila na kamenu. Piše Ahil. A pored piše Patroklo.

    „Idi“, kaže mi. „On te čeka.“
  • Jelenahas quoted2 years ago
    Čini se da joj se dopadaju talasići, dopada joj se kako iščezavaju i more opet postaje staklo.
  • Jelenahas quoted2 years ago
    Poslednja misao mi je: Ahil.
  • Jelenahas quoted2 years ago
    On otvori oči. „Navedi mi jednog junaka koji je bio srećan.“

    Razmislih. Herakle je poludeo i pobio porodicu; Tezej je izgubio nevestu i oca; Jasonovu decu i novu ženu pobila je stara; Belerofont je ubio Himeru, ali je posle pada s Pegazovih leđa ostao bogalj.

    „Ne možeš.“ Sad se uspravio u sedeći položaj i nagnuo se napred.

    „Ne mogu.“

    „Znam. Nikad ti ne daju da budeš i poznat i srećan.“ On diže obrvu. „Da ti odam jednu tajnu.“

    „Hajde.“ Mnogo sam voleo kad je ovakav.

    „Ja ću biti prvi.“ Uze moj dlan i priljubi ga uz svoj. „Zakuni se.“

    „Zašto ja?“

    „Zato što si ti razlog. Zakuni se.“

    „Kunem se“, rekoh, izgubljen negde u jarkom rumenilu njegovih obraza, plamenu u njegovim očima.

    „Kunem se“, ponovi i on kao odjek.

    Sedeli smo tako jedan časak i ruke su nam se dodirivale. On se iskezi.
  • Marijahas quoted3 years ago
    Kopljem se možeš poštapati, ali mu time nećeš promeniti prirodu.“
  • Marijahas quoted3 years ago
    Krv iz rana koje mu je nanela mešala se s mrljama izgubljenog devičanstva na njenim butinama
  • JelenaVerahas quoted3 years ago
    Gotovo sam je mogao i zamisliti tamo, kako lebdi na samom rubu mojih uspomena.
  • Jelenahas quoted2 years ago
    On vidi samo krvavu tkaninu. Uz riku, odgurne Antiloha od sebe, obara Menelaja. Sruči se na telo. Spoznaja ga preplavi, davi ga, preseca mu dah. Čuje se krik koji prodire napolje. Pa još jedan i još jedan. Grabi kosu rukama i čupa je s glave. Zlatne vlasi padaju na krvavi leš. Patroklo, govori on. Patroklo. Patroklo. Opet i opet, dok to ne postane samo običan zvuk. Tamo negde, Odisej kleči, nagovara ga da jede i pije. Nadolazi žestoki crveni bes i on ga gotovo ubija na mestu. Ipak, da bi to uradio, morao bi da me ispusti iz ruku. Ne može. Drži me tako čvrsto da osećam jedva primetno kucanje u njegovim grudima, kao lepet moljčevih krila. Odjek, poslednji komadić duha još privezan za moje telo. Mučenje.
fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)