sr
Books
Viktor Igo

Jadnici – II tom

Beskompromisni portret društvenih nepravdi.

Kad je Kozeta izlazila s njim, naslanjala mu se na ruku, ponosna, srećna, punim srcem. Žan Valžan se u mislima topio od milošte na sve ove znake tako isključive nežnosti koja je zadovoljna njim samim. Siroti čovek je drhtao poplavljen nekom anđeoskom radošću; on je ushićeno uveravao samoga sebe da će to trajati celoga života; govorio je samom sebi da on zaista nije toliko patio da bi zaslužio tako sjajnu sreću, i hvalio je Boga, u dubini svoje duše, što mu je dodelio da njega, bednika, tako voli ovo nevino biće.

Kroz priču o bivšem osuđeniku Žanu Valžanu i njegovoj hrabroj borbi da iskupi svoju prošlost Viktor Igo nam je podario moćno svedočanstvo o siromaštvu, neznanju i brutalnosti čoveka. Istovremeno, Jadnici su i uzbudljiva avanturistička priča, čuvena po izvanrednim scenama kao što je briljantni prikaz bitke kod Vaterloa.

U ovom remek-delu francuske književnosti prepliću se Igoova veština romanopisca, njegova bogata pesnička mašta i duboko ljudsko saosećanje.

Uz Kamijevog Stranca i Kafkin Proces, Jadnici spadaju u ključna književna ostvarenja koja su uticala na rad pokreta za ukidanje smrtne kazne.

„Jedan od najznačajnijih romana na svetu.“
— Apton Sinkler
896 printed pages
Original publication
1862
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • lazardjuricshared an impression2 months ago
    🔮Hidden Depths
    💡Learnt A Lot
    🎯Worthwhile

Quotes

  • Jovana Spasićhas quoted3 days ago
    Ljubav nema zlatne sredine; ili upropasti ili spase. Ta dilema je cela ljudska sudbina. Tu dilemu, propast ili spas, nijedan udes ne postavlja neumitnije od ljubavi. Ljubav je život kad nije smrt. Kolevka i mrtvački sanduk. Isto osećanje kaže da i ne u ljudskom srcu. Od svih stvari koje je Bog stvorio, iz ljudskog srca izbija najviše svetlosti i, avaj! najviše mraka.
  • Jovana Spasićhas quoted3 days ago
    Ali neka razmisle oni koji ne žele budućnost. Kad kažu ne napretku, oni ne osuđuju budućnost, nego sami sebe. Oni se zaražuju jednom mračnom bolešću; ubrizgavaju sebi prošlost. Jedan je samo način da čovek odbije sutrašnjicu, to je da umre. A mi nećemo nijednu smrt: što je moguće kasnije smrt tela, a nikad smrt duše.
  • Jovana Spasićhas quoted3 days ago
    Pravo pitanje je u ovome: rad ne može biti zakon ako nije pravo.

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)