Ta okvirna priča govori o gnevnom persijskom caru Šahrijaru, koji se sveti zbog preljubništva svoje prve žene ženeći se devicama i odrubljujući im glavu narednog jutra pošto ih razdeviči. Šeherezada spasava svoj život pričajući caru hiljadu i jednu međusobno povezanu priču, uvek u zoru ostavljajući nedovršenu onu poslednju koju je započela i odlažući tako pogubljenje, jer je car radoznao da sledeće noći čuje nastavak. Nije nikakva slučajnost što je Šeherezada u stanju da to postigne: na početku Hiljadu i jedne noći rečeno nam je da je ona bila prikupila veliku biblioteku, da je izučavala filozofiju i prirodne nauke, umetnost i ljudska dostignuća, te da je bila umiljata i uglađena, mudra i dovitljiva, načitana i lepo vaspitana.