sr
Books
Srđan Valjarević

Dnevnik druge zime

  • SophisticatedCathas quoted4 years ago
    U 22.40 idealan trenutak da radim nešto što inače retko kada radim. Uzeo sam iglu, konac, makaze, lastiš, i rešio sam da porubim trenerku. Radio sam sve onako kako sam mislio da je najbolje. Porubio sam trenerku. Probao je, obukao, prošetao po sobi, i video da ništa ne valja. I to nije bilo strašno, pošto o tome ništa i ne znam. Pa sam sve to ponovio. To je dobro kod tih stvari koje ne umeš da radiš, a radiš ih, i onda ti nije teško da ih ponavljaš, dok ne budeš zadovoljan. I uspelo mi je, iz drugog puta, ličilo je na nešto, i bio sam zadovoljan.
  • Milicahas quoted4 years ago
    Samo u emociji nema ničeg modernog, nema tu mode. Tu nikada ništa nije u novo, nikada ništa nije zastarelo. Tu je sve kako jeste. Zato je sve drugo golo govno. Prvo je nastala emocija, pa onda reč, tako je, otprilike, rekao Selin, a taj je zbog toga i nadrljao. Samo u emociji je sve kako jeste, svi životni sokovi, sve ljudsko i ništa moderno. Sa stilom. „Slušanje je stil“. Muzika i reči.
  • Anitahas quoted5 years ago
    Teške noći su biber života. Začin bez kojeg možeš da pojedeš čorbu, ali i začin koji ide u čorbu. I zato su teške noći biber života.
  • Anitahas quoted5 years ago
    Kad je oblačno, oblačno je. I mračno je koliko je oblačno, u 14.40. I nema druge. Zato ti budi vedar i spasi sebe, za onoga kome sunce treba. A vedrina iz mraka i dolazi. Tamo ona i nastaje.
  • Saškahas quoted6 years ago
    Koliko je samo lakše kad znaš tačno gde ideš. Koliko je samo lakše kad znaš kome ideš, u susret. Koliko je samo lakše. Nema ničeg i nema nikog. Koliko je samo lakše kad ipak ideš u 15.20. Koliko samo toga tek ima, a što nisam ni znao. I tek kad kreneš, prvo to noge osete, one se uvek obraduju što si krenuo, one uvek idu nekome.
  • Zlatan Aleksićhas quoted6 days ago
    Dobro je slušati dobre ljude. Veruj mi kad ti to kažem.
  • Zlatan Aleksićhas quoted6 days ago
    I opet kupim jeftinu knjigu, putopise Miloša Crnjanskog. Možda ja ipak neću moći više da putujem daleko, ali Miloš je mogao, pa je o tome i pisao. I njegovo pisanje je uvek bilo kao pevanje. I sa puno ritma, svi oni zarezi i tačke, kao činele i timpani. Koliko mi je samo značio njegov roman Dnevnik o Čarnojeviću dok sam bio u stacionaru, u lečilištu. Vraćala me u život ta knjiga.
  • Milanhas quoted2 months ago
    uvek pomislim na to kad prođem pored tih knjiga, i ustanovim tu nesigurnost jezika, ali uopšte, sopstvenog, maternjeg, onog kojim mislim. Nesigurnost u jeziku zauvek. Grčevi. Oslobađanje. Skučenost. Jednostavnost i ćutanje. Sve je tu, i u tome.
  • I. A.has quoted3 months ago
    Bile su to terapeutske šetnje, i takmičenje sa samim sobom. Pa su se te šetnje pretvorile u obavezu, potrebu, sasvim prirodnu potrebu. U obavljanje toga, u šetanje. I iz te prirodne potrebe nastala je ljubav. Velika ljubav. Prema šetanju. Ne mogu reći da je to nešto najlepše što postoji. Ali svakako mogu reći, sasvim siguran u to, da je baš to neopisivo lepo. Ne mogu da to ne kažem, baš tako. Neopisivo. Kad šetaš, sa štapom ili bez njega, blizu ili daleko od kuće, ali samo to radiš...
  • Milanhas quoted6 months ago
    Sve prepuno ideja. A ono, kroz prozor, guraju se automobili, autobusi, trolejbusi, tramvaji, ljudi, na Slaviji. Svi su u poslu, i gužva je, i toliko je tih ideja u jednom trenutku da je sasvim logično zašto ceo svet nezadrživo odlazi u kurac.
fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)