Čovek, valjda, u životu ima svojih dobrih i svojih loših trenutaka. To i čini život. Ispravljaš ih i popravljaš se. Koliko možeš. Da bi ponovo negde zabrljao. Ukoliko ti je stalo do bilo čega. Nekada to može, a nekada ne može ništa da se popravi.
Odlicna knjiga, kao da sam bila na jezeru Komo...
Kada bih umela da napisem roman bio bi sa ovom temom i ovim stilom...Odusevljena sam.
Briljantna knjiga koja pre svega govori o dubini ljudskih odnosa, našoj socijalnoj prirodi. Fenomenalna sintaksa, tako jednostavno za čitanje, a opet, duboko i prepuno skrivenih mudrosti. Ne preporučujem ovo kao prvu Valjarevićevu knjigu jer će sve ostale onda ostaviti manji utisak nego što bi trebale.
Nista posebno, realno.
Roman koji Valjarević piše o sebi i za sebe, istovremeno je kontemplativna šetnja oko jezera i duševna bura. Roman koji bih mogla da nazovem "Proljećima Ivana Galeba" izgubljene ex-YU generacije i "Meditacijama" Marka Aurelija 20. veka.
U početku sam mislila da je knjiga previše jednostavna i da su događaji mogli biti detaljnije opisani i razrađeni. Ali, nakon čitanja sam shvatila da ne mora sve da bude duboko, smisleno i da ne mora čovek (kao glavni lik) stalno da se trudi i radi na sebi već da je nekad dovoljno prosto biti. Zaista lagana i poučna knjiga. Svaka preporuka.
Vredno čitanja, preporučujem.
Za mirne tople dane u vikendici
Obavezna literatura