Možda izvesni ljudi nemaju ništa više da dobiju od onih s kojima žive; kada im otkriju svoju praznu dušu, oni osećaju da ih njihova okolina krišom, oštro i s pravom osuđuje, ali, osećajući nesavladivu potrebu za laskanjem koje im nedostaje, ili sagorevajući od želje da se pokažu bolji no što su, oni se nadaju da će na prepad zadobiti poštovanje ili osvojiti srca nepoznatih lica, makar ih izgubili jednog dana. Najzad, ima rođenih koristoljubaca koji ne čine nikakva dobra ni prijateljima ni srodnicima baš zato što na to imaju prava, međutim, čineći usluge nepoznatima, oni zadovoljavaju svoje samoljublje: ukoliko su im ljudi bliži, utoliko ih manje vole; a što su dalje od njih, sve su uslužniji prema njima.