Tanja Stupar Trifunović

. U tim trenucima s Jelenom i njenim knjigama pojavljivao se odmak i mir u koji sam se mogla

Život je zujio i vrpoljio se. Drugačiji, ali ipak život. Priroda je bila gladna, jela je čitava prostranstva

Selom je hodala vojska. U kući su nam rekli da se držimo podalje od njih jer vojsci nije vjerovati, jer vojska ima puške i velike crne čizme i kape i kuću negdje ima vojska, ali ta kuća je daleko, a mi smo blizu, a vojsci, svakoj vojci, može svašta pasti na pamet, jer vojska ne služi za igru i djeca ne treba da budu blizu vojske