Stojkoviću, ima jedna, sama po sebi strašna, misao u kojoj bi se možda moglo naći i utehe za sve i rešenja svega. A to je: možda se ono od čega strepimo i što sa strahom, stegnutog grla, očekujemo kao najteži udarac i svoj konačni poraz – već odavno desilo, a mi to i ne znamo i sad bez osnova patimo, tako mi je od reči do reči rekao Andrić, reče Stojković, potom je izvadio penkalo i notes i munjevito zapisao ono što je rekao, sigurno si kasnije na to nailazio u Znakovima pored puta.
Eto, to je Andrić. Reši nerešiv problem, nikako da se reši sebe, nikad u stvari ne pokuša, uvek se zajebe u računu, naravno uvek u svoju korist.