Quotes
Te je večeri Leslie unijela prvu bilješku u svoj novi dnevnik.
Dragi Dnevniče: Jutros sam upoznala čovjeka za kojega ću se udati.
Dragi Dnevniče: Jutros sam upoznala čovjeka za kojega ću se udati.
Zadnja bilješka u dnevniku Leslie Stewart je glasila: Dragi Dnevniče: Vjenčanje je bilo prekrasno. Oliverova žena je vrlo lijepa.
Imala je na sebi ljupku bijelu vjenčanicu od čipke i satena, uskoga gornjega dijela, i bolero jaknu. Oliver je izgledao ljepši no ikad. Djelovao je vrlo sretno. Drago mi je.
Zato jer ću ga, prije no što s njim završim, natjerati da požali što se rodio.
Imala je na sebi ljupku bijelu vjenčanicu od čipke i satena, uskoga gornjega dijela, i bolero jaknu. Oliver je izgledao ljepši no ikad. Djelovao je vrlo sretno. Drago mi je.
Zato jer ću ga, prije no što s njim završim, natjerati da požali što se rodio.
Kad su im se ruke slučajno dotakle, kao da im je tijelom prošla struja.
Sjedili su razgovarajući o svačemu i ni o čemu, no riječi su im bile besmislene. Sjedili su za stolom, sputani nevidljivim zagrljajem, milujući se, vodeći strastvenu ljubav, goli i pohotni. Nisu imali ni pojma što jedu, što govore. Obuzela ih je drugačija, jača glad, koja nije prestajala rasti sve dok ni jedno ni drugo nisu više mogli izdržati.
Usred ručka Adam posegne za njenom rukom i reče promuklo: −
Jennifer...
Ona šapne: − Da. Hajdemo odavde,
Jennifer je čekala u krcatom predvorju dok se Adam prijavljivao na recepciji. Dobili su sobu u starom dijelu hotela Ptaza koji je gledao na 58.
ulicu. Vozili su se u jednom od stražnjeg niza dizala, i Jennifer se činilo da je prošla cijela vječnost dok su stigli do svog kata.
Iako se nije mogla sjetiti ničega s ručka, sjećala se svega iz hotelske sobe.
Još se godinama sjećala pogleda, boje tapeta i ćilima, kao i svake slike i komada namještaja. Sjećala se gradske buke koja je s ulice duboko ispod njih prodirala u sobu. Slike tog dana ostale su joj u sjećanju cijelog života. Sve joj je nalikovalo na magičnu, višebojnu eksploziju kao na usporenom filmu: Adam kako je skida; Adamovo snažno vitko tijelo u krevetu, njegova grubost i njegova nježnost, Smijeh i strast. Njihova glad što je prerasla u požudu koju je trebalo zadovoljiti, A kad ju je Adam počeo ljubiti, glavom joj je proletjela misao: Izgubljena sam.
Tijela su im se neprekidno spajala i razdvajala i svaki put je sve završavalo gotovo nepodnošljivom ekstazom.
Tko zna koliko sati kasnije, dok su mirno ležali, Adam reče: − Čini mi se da živim prvi put u životu.
Jennifer nježno pogladi njegove grudi i glasno se nasmije.
Adam je zbunjeno pogleda. − Što je tako smiješno?
− Znaš li što sam govorila samoj sebi? Da mi se nećeš više motati po glavi ako jedanput legnem s tobom u krevet.
On se okrene i pogleda je: − I...
− Prevarila sam se. Osjećam da si dio mene. Ako ništa drugo...
−oklijevala je − ...dio tebe jest moj.
Sjedili su razgovarajući o svačemu i ni o čemu, no riječi su im bile besmislene. Sjedili su za stolom, sputani nevidljivim zagrljajem, milujući se, vodeći strastvenu ljubav, goli i pohotni. Nisu imali ni pojma što jedu, što govore. Obuzela ih je drugačija, jača glad, koja nije prestajala rasti sve dok ni jedno ni drugo nisu više mogli izdržati.
Usred ručka Adam posegne za njenom rukom i reče promuklo: −
Jennifer...
Ona šapne: − Da. Hajdemo odavde,
Jennifer je čekala u krcatom predvorju dok se Adam prijavljivao na recepciji. Dobili su sobu u starom dijelu hotela Ptaza koji je gledao na 58.
ulicu. Vozili su se u jednom od stražnjeg niza dizala, i Jennifer se činilo da je prošla cijela vječnost dok su stigli do svog kata.
Iako se nije mogla sjetiti ničega s ručka, sjećala se svega iz hotelske sobe.
Još se godinama sjećala pogleda, boje tapeta i ćilima, kao i svake slike i komada namještaja. Sjećala se gradske buke koja je s ulice duboko ispod njih prodirala u sobu. Slike tog dana ostale su joj u sjećanju cijelog života. Sve joj je nalikovalo na magičnu, višebojnu eksploziju kao na usporenom filmu: Adam kako je skida; Adamovo snažno vitko tijelo u krevetu, njegova grubost i njegova nježnost, Smijeh i strast. Njihova glad što je prerasla u požudu koju je trebalo zadovoljiti, A kad ju je Adam počeo ljubiti, glavom joj je proletjela misao: Izgubljena sam.
Tijela su im se neprekidno spajala i razdvajala i svaki put je sve završavalo gotovo nepodnošljivom ekstazom.
Tko zna koliko sati kasnije, dok su mirno ležali, Adam reče: − Čini mi se da živim prvi put u životu.
Jennifer nježno pogladi njegove grudi i glasno se nasmije.
Adam je zbunjeno pogleda. − Što je tako smiješno?
− Znaš li što sam govorila samoj sebi? Da mi se nećeš više motati po glavi ako jedanput legnem s tobom u krevet.
On se okrene i pogleda je: − I...
− Prevarila sam se. Osjećam da si dio mene. Ako ništa drugo...
−oklijevala je − ...dio tebe jest moj.
Impressions
fb2epub
Drag & drop your files
(not more than 5 at once)