Viktor E. Frankl

Štoviše, postoje brojne krinke pod kojima se javlja egzistencijalni vakuum. Katkad se frustrirana volja za smislom posredno kompenzira voljom za moći, uključujući i njezin najprimitiviji oblik – volju za novcem. U drugim slučajevima, frustriranu volju za smislom zamjenjuje volja za zadovoljstvom. Iz tog razloga egzistencijalna frustracija često završava seksualnom kompenzacijom. U takvim slučajevima možemo primijetiti da spolni libido u egzistencijalnom vakuumu postaje neobuzdan.

Usuđujem se reći da čovjeku ništa na svijetu tako djelotvorno ne pomaže pa i u najgorim uvjetima egzistencije — kao spoznaja da njegov život ima smisao.

Tako vidimo da je za duševno zdravlje potreban određeni stupanj napetosti —

napetosti između onog što se već postiglo i onog što se još mora učiniti; odnosno provalije između onog što već jesmo i onog što još trebamo postati.

Takva je napetost ljudskom biću prirođena, pa je za duševno zdravlje prijeko potrebna.

To naglašavanje odgovornosti izraženo je u logoterapijskom kategoričkom imperativu, koji glasi: »Živi tako kao da sad živiš po drugi put, i kao da si prvi put počinjao one pogreške koje bi i sada mogao počiniti!«

Logoterapija hoće da učini pacijenta svjesnim vlastite odgovornosti; i stoga valja prepustiti njemu da izabere — za što, čemu ili komu je odgovoran.

Drugim riječima, samo-ostvarenje se ne može postići ako ono postane sebi svrhom, nego se jedino može ostvariti kao popratni učinak samo-nadmašivanja.

Po logoterapiji, možemo životni smisao naći na tri kolosijeka: (1) ostvarujući neko djelo; (2) doživljavajući neku vrijednost; (3) trpeći.

Nitko ne može pravo shvatiti suštinu druge osobe — ako je ne voli.