Čarobna knjiga

  • knjigomankaaahas quoted2 years ago
    Neke istine ne postignu ništa, osim što unište i načnu ono što nisu odmah razorile. Istina ne oslobodi uvek čoveka. Jedino bi budala koja je provela čitav život kljukana lažima verovala u tako nešto.“
  • knjigomankaaahas quoted2 years ago
    „Strah i hrabrost su često jedno te isto. Od njega ili postaneš ratnik ili kukavica. Jedinu razliku pravi osoba u kojoj se naseli.“
  • Jelena Markovichas quoted2 years ago
    Vazduh odmah posle kiše. Prvo i poslednje parče čokolade, koje uvek najviše prija. Miris frezija. ’Low’, album Dejvida Bouija. Kobasica sa karijem posle duge noći. Duga noć. Zujanje debelog bumbara. Sve što sunce čini, bez obzira na to da li se uspinje ili silazi ili jednostavno samo sija. Plavo nebo. Sivo nebo. Crno nebo. Bilo kakvo nebo. Način na koji moja majka prevrne očima kada ide u posetu a sudovi nisu oprani. Stara holivudska ljuljaška u bašti mojih babe i dede, kako škripi i to zvuči kao da peva čudnu pesmu kada se na njoj ljuljaš napred i nazad. Te glupe štipaljke za stolnjake koje izgledaju kao jagode ili limun. Letnji vetar na licu i u kosi. More, njegov huk, fini beli pesak između nožnih prstiju...

    „Volim te“, šapće on i otkotrlja svoje lepljivo telo sa mog.

    „I ja tebe volim“, kažem tiho i skupim se kao umiruća srna.
  • Stefan Koncepthas quotedlast year
    Jutro na moru, plavom u svim nijansama te nadasve „čuvene” obojenosti. U daljini, na pučini: modro-Plavo. Na pojedinim mestima, tamo gde se talasi mreškaju vitlani vetrom, i podižu: Plavo prelazi u Zeleno. Modro-Plavo se sada upisuje u simfoniju Plavetnila koje, iako svetlo-svetlo-Plavo, odozdo sa neba, natprirodno snažno pritiska i Posmatrača i njegov gotovo vazdušast pogled.
  • Jelena Markovichas quoted2 years ago
    Tuga nije nikakav lep osećaj. Predstavljam je sebi kao malu životinju sa mnogo špicastih zubića koju svako ima u svom telu. Većinom one spavaju, ali ponekad se probude i gladne su. Tačno može da se oseti kako u srcu počinju da grizu. To ne boli tako jako, dakle ne toliko da bi čovek morao da viče, ali od toga postane malo slabiji i hteo bi da se odmori.
  • Petrovic Panhas quotedlast year
    Hteo sam otvoren drum i da svakog dana budem na nekom drugom mestu. Želeo sam da prevaljujem kilometre i da nemam baš nikakvu predstavu kuda idem. Želeo sam da lutam. Vuklo me je da lutam i to mi se uvek vrzmalo po glavi.
  • Danka Tadićhas quoted10 months ago
    Lako se stavim u tuđe cipele.

    Uočavam neke sitne detalje pored kojih ljudi često prolaze ne primećujući ih.

    I radujem se dvostruko više nego drugi ljudi. Zrak sunca, miris ljiljana, božićni ukrasi izazivaju u meni talase sreće.
  • Tamara Zdrnjahas quotedlast year
    „Strah i hrabrost su često jedno te isto. Od njega ili postaneš ratnik ili kukavica. Jedinu razliku pravi osoba u kojoj se naseli.“
  • Dejanhas quoted7 months ago
    i bi želela da vam kažem hvala.
  • Ivanahas quoted8 months ago
    Samo moja čudna potreba za preciznim odredištima, i određena mazohistička rešenost da dovršim ono što sam sebi nametnuo u ovom izgonu, tera me uz reku.
fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)