A onda je stvarno videla. Ceo slučaj poče da se sklapa. Takav je utisak imala. Kao da se uklopila čitava gomila onih velikih delova slagalice.
Kao Henrijeva polubraća/polusestre bilo je navedeno četvoro ljudi.
„Au, čoveče“, reče ona.
„Da.“
Prvi navedeni bio je Dejmijen Gors iz Mejplvuda u Nju Džerziju. Punim imenom. Tek tako. Ubijeni vlasnik salona za tetoviranje bio je polubrat Eleninog klijenta.
Ispod toga, takođe navedeni kao „polubrat“, bili su samo inicijali.
„A. K. sa severoistoka“, reče Elena. Nije joj trebalo mnogo da pogodi. „Aron Korval.“
„Verovatno.“
„Možemo li ikako da potvrdimo?“
„Radim na tome. Vidiš, sajt ne dozvoljava ljudima da se tek tako navode kao anonimni. Daje ti dve mogućnosti. Puno ime. Ili inicijali. Ali moraju da budu pravi. Rekao bih da polovina ljudi daje puno ime, a polovina ostavlja inicijale.“
Zatim, takođe naveden kao polubrat, bili su inicijali N. B. iz Talahasija u Floridi.
„Ima li načina da se tom N. B. uđe u trag.“
„Zakonitih nema.“
„A nezakonitih?“
„Ne baš. Mogao bih da mu pošaljem poruku kao Henri Torp, da vidim hoće li mi reći kako se zove.“
„Pošalji“, reče ona.
„To krši…“
„Hoće li moći da nam se uđe u trag?“
„Nemoj sad da se vređamo.“
„Onda pošalji“, reče Elena.
„Pali me kada natežeš pravila.“
„Super, sjajno. Treba i da kontaktiramo s nadležnim organima. Možda oni mogu da dobiju nalog na osnovu ovoga što imamo, ne znam.“
„Ne možemo da im damo to što imamo, sećaš se?“
„Dobro, u redu. Ali tog N. B., budemo li otkrili ko je, treba upozoriti. On bi mogao da bude sledeći.“
„Možda ih ima još.“
„Kako to misliš ’još’? Još čega?“
„Braće i sestara.“
„Kako to misliš?“, upita ona.
„Henri Torp je svoju DNK uneo na najmanje tri takva sajta.“
„Zašto bi to radio?“
„Mnogi to rade. U što se više baza podataka nalaziš, bolji su ti izgledi da nađeš krvne srodnike. Hoću da kažem da je on pronašao četvoro polubraće i polusestara samo na sajtu Ance-Story.Možda ih je negde drugde našao još, ne znam.“
„Ovo su sve polubraća i polusestre, jelda?“
„Tako je. Sa očeve strane.“
Ona letimice kliznu pogledom niz stranicu. „A ovaj poslednji tip, četvrti polubrat?“
„Šta s njim?“
„Naveden je kao Kevin Gejno iz Bostona. Jesi li ga proverio?“
„Da. I – dramska pauza – ovo je krupno. Jesi spremna?“
„Lu.“
„Gejno je mrtav.“
Očekivala je taj odgovor, ali ipak je ostala zatečena. „Ubijen?“
„Samoubistvo. Razgovarao sam s tamošnjim pandurima. Nema ničega sumnjivog u vezi sa slučajem.