Muškarci koji mrze žene

Prve tri knjige iz serije Millennium, Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala vatrom i Kule u zraku, Stieg Larsson dovršio je neposredno prije iznenadne smrti od srčanog udara 9. studenog 2004., na dan Kristalne noći.

Te tri knjige postale su svjetski fenomen te najpopularnije i najprodavanije europske knjige posljednjeg desetljeća. Prva knjiga nagrađena je 2005. najprestižnijom nagradom za kriminalističke romane u Skandinaviji Glasnyckel, druga knjiga dobila je 2006.

559 nagradu Švedske akademije detektivskih romana, a trećom knjigom Larsson je ponovno osvojio nagradu Glasnyckeln, čime je postao tek drugi autor koji ju je osvojio dva puta.

Na Hornsgatanu je bacila pogled prema Kaffe baru i odjednom ugledala Mikaela kako izlazi s Erikom Berger. Nešto je rekao i Erika se nasmijala i zagrlila ga oko struka i poljubila u obraz. Nestali su niz Brannkyrkagatan u smjeru Bellmansgatana. Govor njihovih tijela nije se mogao krivo protumačiti - bilo je očito što im je na umu.

Bol je bila tako iznenadna i užasna da je Lisbeth zastala na cesti, nije mogla ni koraka napraviti. Dio nje htio je pojuriti za njima i sustići ih. Htjela je uzeti tu limenu ploču i upotrijebiti oštar vrh kako bi odrezala glavu Eriki Berger. Misli su joj jurile glavom, nije ništa učinila. Analiza posljedica. Konačno se smirila.

Salander, koja si ti glupača, rekla je naglas samoj sebi.

Okrenula se na peti i vratila u svoj pospremljeni stan. Kada je prošla Zinkensdamm, počelo je sniježiti. Bacila je Elvisa u kontejner za smeće.

U danima između Božića i Nove godine Lisbeth Salander isključila je vanjski svijet. Nije se javljala na telefon i nije uključivala kompjutor. Dva je dana posvetila pranju odjeće, ribanju i čišćenju stana. Skupila je sve godinu dana stare kutije od pizze i dnevne novine pa ih bacila. Sve skupa, iznijela je van šest crnih vreća za smeće i dvadesetak papirnatih vrećica punih novina. Ĉinilo se da je odlučila započeti novi život. Namjeravala je kupiti novi stan kada pronađe nešto što joj odgovara, ali do tada će njezin stari dom biti čišći nego što je ikada bio.

Nakon toga sjedila je kao oduzeta i razmišljala. Nikada prije nije osjećala takvu čežnju.

Željela je da joj Mikael Blomkvist pozvoni na vrata i… što? Podigne je u naručje? Strastveno je odvuče u spavaću sobu i strgne odjeću s nje? Ne, ustvari je samo htjela njegovo društvo. Željela je čuti kako kaže da mu se sviđa onakva kakva jest. Da je ona nešto posebno u njegovu svijetu i njegovu životu. Željela je da joj pokaže znak ljubavi, ne samo prijateljstva i kolegijalnosti. Pa ja ludim, pomislila je.

Sumnjala je u samu sebe. Mikael Blomkvist je živio u svijetu punom ljudi s respektabilnim poslovima, koji su imali sređene živote i sve te odrasle stvari. Njegovi su poznanici radili razne stvari, pojavljivali se na televiziji i o njima se pisalo u novinama.

Što ću ti ja? Ono čega se Lisbeth Salander najviše bojala, tako jako da je to imalo razmjere fobije, bilo je da će se ljudi smijati njezinim osjećajima. I odjednom se činilo da se cijela njena s naporom izgrađena samouvjerenost srušila kao kula od karata.

Tada je odlučila. Trebalo joj je nekoliko sati da skupi potrebnu hrabrost, ali morala se vidjeti s njim i ispričati mu što osjeća.

Sve drugo bilo bi nepodnošljivo.

Trebala je izgovor zašto mu se pojavila na vratima. Nije mu dala nikakav božični poklon, ali znala je što će kupiti. U jednom dućanu sa starim stvarima vidjela je seriju limenih reklamnih panoa iz pedesetih godina s figurama otisnutima u reljefu. Jedna je ploča predstavljala Elvisa Presleyja s gitarom na boku i oblačić s tekstom “Heartbreak Hotel”. Nije imala apsolutno nikakvog smisla za uređenje vrostora, ali čak je i ona shvatila da bi ta ploča savršeno pristajala u kolibi u Sandhamnu. Koštala je 780 kruna, cjenkala se iz principa i snizila cijenu na 700.

Poručite joj da nikada neću pričati o onome što se dogodilo šezdesetih godina ni sa kim osim s Erikom Berger.”

“Znam to, a i Harriet to zna. Ti si moralna osoba.”

“Ali isto tako joj poručite da sve što odsada bude radila može završiti u novinama ako ne pripazi. Koncern Vanger se neće izvući, promatrat ćemo i njega.“

„Upozorit ću je.”

Mikael je napustio Henrika Vangera ubrzo nakon toga, kada je starac zaspao. Spakirao je sve svoje stvari u dvije torbe. Kada je posljednji put zatvorio vrata gostinske kolibe, na trenutak je oklijevao, ali je onda otišao do kuće Cecilije Vanger i pokucao na vrata. Nije bila kod kuće. Izvadio je blokić iz džepa i istrgnuo jedan papir i napisao nekoliko riječi. Oprosti mi. Želim ti sve najbolje. Ostavio je ceduljicu zajedno sa svojom posjetnicom u poštanskom sandučiću. Kuća Martina Vangera bila je prazna. Električni božični svijećnjak svijetlio je na kuhinjskom prozoru.

Večernjim se vlakom vratio u Stockholm.

Sve smo ispričali Ceciliji. Mene i Dircha Frodea uskoro neće biti, a Harriet će trebati podršku nekoga iz obitelji. Cecilia će ući u Upravni odbor i postati aktivni član. Ona i Harriet vodit će Koncern u budućnosti.”

“Kako je to prihvatila?”

“Naravno, bila je šokirana. Otputovala je u inozemstvo na neko vrijeme. Neko sam se vrijeme bojao da se neće ni vratiti.“

„Ali vratila se.”

“Martin je bio jedna od rijetkih osoba iz obitelji s kojom se Cecilia uvijek dobro slagala. Bilo joj je teško kada je doznala istinu o njemu. Ona sada zna što si učinio za obitelj.” Mikael je slegnuo ramenima.

“Hvala, Mikael”, rekao je Henrik Vanger.

Mikael je ponovno slegnuo ramenima.

“Osim toga, ne bih imao ni snage napisati tu priču”, rekao je. “Zlo mi je od obitelji Vanger.”

Neko su vrijeme razmišljali o tome, a onda je Mikael promijenio temu.

“I kakav je osjećaj biti glavni direktor nakon dvadeset i pet godina?”

“Ma to je samo privremeno, ali… volio bih da sam mlađi. Sada radim samo tri sata dnevno. Svi se sastanci odvijaju u ovoj sobi i Dirch Frode je ponovno preuzeo ulogu mog utjerivača ako se netko nešto protivi.”

“Neka mladi strepe. Trebalo mi je prilično mnogo vremena da shvatim da Frode nije samo smjeran financijski savjetnik nego i osoba koja vam rješava probleme.”

“Točno. Ali sve odluke donosim s Harriet i ona obavlja svakodnevne poslove u uredu.“

„Kako je ona?” pitao je Mikael.

“Naslijedila je dio tvrtke od brata i mame. Zajedno kontroliramo oko 33% Koncerna.“

„Je li to dovoljno?”

“Ne znam. Birger joj se protivi i pokušava joj podmetnuti nogu. Alexander je odjednom shvatio da bi mogao biti bitan, pa se priklonio Birgeru. Moj brat Harald ima rak i neće još dugo živjeti. On je jedini koji ima velik dio kompanije, 7%, to će djeca naslijediti. Cecilia i Anita će biti uz Harriet.”

“Tada imate više od 40%.”

“Takav glasački kartel još nikada nije postojao unutar obitelji. Dovoljno članova obitelji koji imaju 1 ili 2% udjela glasat će za nas. Harriet će me u veljači naslijediti kao glavna direktorica.”

“Neće biti sretna.”

“Ne, ali to je nužno. Moramo privući nove partnere i novu krv. A onda postoji i mogućnost suradnje s njenom kompanijom u Australiji. Postoje razne mogućnosti.“

„Gdje je sada Harriet?”

“Nemaš sreće. U Londonu je. Ali vrlo bi se rado našla s tobom.”

“Vidjet ćemo se na sastanku Upravnog odbora u siječnju kad vas zamijeni.“

„Znam.”

Henrik Vanger još je uvijek bio slab nakon srčanog udara, ali preselio se iz hedestadske bolnice natrag kući. Cijelo je vrijeme uz njega bila privatna medicinska sestra, koja mu nije dopuštala duge šetnje, hodanje po stubama i rasprave o stvarima koje bi ga mogle uznemiriti. A još se i tih dana između Božića i Nove godine malo prehladio, pa mu je odmah naredila da ostane u krevetu.

“A još je i skupa”, žalio se Henrik Vanger.

Mikaela Blomkvista to nije jako uznemirilo i rekao je da starac sigurno ima dovoljno novca za to s obzirom na to koliko je poreza utajio tijekom života. Henrik Vanger ga je ozbiljno promotrio, a onda se počeo smijati.

“Kvragu, ti si vrijedan svake krune. Znao sam to.”

“Iskreno rečeno, nikada nisam mislio da ću uspjeti riješiti zagonetku.”

“Ne namjeravam ti zahvaljivati”, rekao je Henrik Vanger. “Nisam to ni očekivao”, odgovorio je Mikael. “Pošteno ti je plaćeno.“

„Ne žalim se.”

“Obavio si posao za mene i plaća ti je dovoljna zahvala.“

„Samo sam došao kako bih vam rekao da smatram da je posao završen.”

Henrik Vanger iskrivio je usnice. “Nisi završio posao”, rekao je.

“Znam.”

“Nisi napisao kroniku obitelji Vanger kao što smo se dogovorili.”

“Znam. Neću je napisati.”

Sjedili su u tišini neko vrijeme i razmišljali o raskidu ugovora. A onda je Mikael nastavio:

“Ne mogu napisati tu priču. Ne mogu pisati o obitelji Vanger i namjerno izostaviti glavni događaj u nekoliko posljednjih desetljeća - o Harriet i njezinu ocu, bratu i ubojstvima. Kako bih mogao napisati poglavlje o razdoblju u kojemu je Martin bio glavni direktor Koncerna i praviti se da ne znam što je imao u podrumu? A ne mogu ni napisati tu priču a da još jednom ne uništim Harrietin život.”

“Razumijem tvoju dvojbu i zahvalan sam što si tako odlučio.”

“Dakle, odustajem od priče.” Henrik Vanger je kimnuo.

“Ĉestitam. Uspjeli ste me korumpirati. Uništit ću sve bilješke i kasete razgovora s vama.”

“Ne mislim da si postao korumpiran”, rekao je Henrik Vanger. “Imam takav osjećaj. Pa dakle tako i jest.”

“Morao si odabrati između svoje uloge novinara i svoje uloge suosjećajnog čovjeka. Prilično sam siguran da te ne bih mogao potkupiti da si odabrao novinarsku ulogu i da bi nas razotkrio da je Harriet bila umiješana ili da si smatrao da sam ja gad.”

Mikael ništa nije rekao. Henrik ga je promatrao.

To što je bio gotovo dvostruko stariji od nje nije joj bilo važno. A ni to da je trenutačno bio medijski najeksponiranija osoba u Švedskoj, koja je čak završila na naslovnici Newsweeka - sve je to samo televizijska sapunica. Ali Mikael Blomkvist nije bio nikakva erotska fantazija ili sanjarenje. To treba okončati jer to ne može funkcionirati. Sto će mu ona? Ona je vjerojatno nešto čime krati vrijeme dok čeka nekoga čiji život nije jebeni kaos.

Odjednom je shvatila da je ljubav onaj trenutak kada ti se srce skoro raspukne.

Otada nije razgovarao sa svojom kćeri i osjetio je kako ga strašno muči savjest.

Nije bio dobar tata.

Poljubio je kćer na rastanku nakon ručka i našao se s Lisbeth Salander kod Slussena, a onda su otišli u Sandhamn. Jedva da su se vidjeli otkada je Millenniumova bomba eksplodirala. Stigli su tamo kasno na Badnjak i ostali preko blagdana.

Mikael je, kao i uvijek, bio zabavno društvo, ali Lisbeth Salander imala je neugodan osjećaj da ju je promatrao neobičnim pogledom kada mu je vratila posuđeni novac čekom na 120.000 kruna. Ali nije ništa rekao.

Odšetali su do Trovilla i natrag (što je Lisbeth smatrala gubljenjem vremena), pojeli božičnu večeru u gostionici i povukli se natrag u Mikaelovu kolibu, gdje su upalili vatru u kaminu, stavili Elvisovu ploču i posvetili se samo seksu. Kada je Lisbeth isplovila na površinu, pokušala se uhvatiti u koštac sa svojim osjećajima.

Nije imala nikakvih problema s Mikaelom kao ljubavnikom. Bilo im je zabavno u krevetu. Bilo je očito da jedno drugomu tjelesno dobro odgovaraju. I nikada je nije pokušavao dresirati.

Njen je problem bio što nije mogla protumačiti svoje osjećaje prema Mikaelu. Još od prije puberteta nikada nije u tolikoj mjeri nekoga pustila u svoj život kao Mikaela Blomkvista. Jednostavno rečeno, imao je frustrirajuću sposobnost da se probije kroz njene obrambene mehanizme i neprestano je navodi da priča o osobnim stvarima i osjećajima. Iako je bila dovoljno razumna da ignorira većinu njegovih pitanja, svejedno mu je pričala o sebi na način na koji to ne bi učinila ni s jednom drugom osobom, čak ni da joj prijete smrću. Plašio ju je i pred njim se osjećala razgolićenom i prepuštenom njegovoj volji. Istovremeno, dok ga je promatrala kako spava i slušala njegovo hrkanje, osjećala je kako nikada prije u životu nije tako potpuno vjerovala drugoj osobi. Bila je potpuno uvjerena da Mikael Blomkvist nikada neće iskoristiti ono što zna o njoj kako bi joj naškodio. Nije bio takva osoba.

Jedina stvar koju nikada nisu raspravili bio je njihov odnos. Ona se nije usuđivala, a Mikael nikada nije načeo tu temu.

I u neki rani sat sljedećega jutra shvatila je nešto zastrašujuće. Kako je do toga došlo, nije mogla shvatiti, a nije znala ni kako da se prema tome odnosi. Bila je zaljubljena prvi put u svom dvadesetpetogodišnjem životu.

U članku je pisalo da Komisija polazi od pretpostavke da je Wennerstrom vjerojatno u zadnji čas dobio neku vrstu upozorenja da će biti razotkriven.

Naime, njegov račun u Bank of Kroenenfeld na Kajmanskim Otocima, na kojem je imao 260 milijuna američkih dolara (oko dvije milijarde švedskih kruna) ispražnjen je dan prije nego što je Millennium objavio tekst.

Novac se nalazio na raznim računima kojima je samo Wennerstrom osobno mogao raspolagati. Nije čak ni trebao doći u banku, bila je dovoljna serija klirinških kodova kako bi mogao prebaciti novac u bilo koju banku na svijetu. Novac je prebačen u Švicarsku, gdje je jedna suradnica preuzela novac putem anonimnih privatnih obveznica. Svi klirinški kodovi bili su točni.

Europol je izdao međunarodnu potjernicu za nepoznatom ženom koja je koristila ukradenu englesku putovnicu na ime Monica Sholes i koja je navodno raskošno živjela odsjevši u jednom od najskupljih hotela u Zurichu. Relativno oštra fotografija sa sigurnosne kamere prikazivala je nisku ženu plave paž-frizure, širokih usana, upadljivih grudi, ekskluzivne odjeće poznatih marki i zlatna nakita.

Mikael Blomkvist je pogledao sliku, prvo samo na brzinu, a onda sa sve većim nepovjerenjem na licu. Nakon nekoliko sekundi potražio je povećalo u ladici svoga pisaćeg stola i pokušao razaznati detalje lica na rasteru novina.

Na kraju je odložio novine i nekoliko minuta sjedio bez riječi. A onda se počeo tako histerično smijati da je Christer Malm provirio u ured i pitao ga o čemu je riječ. Mikael je samo odmahnuo rukom.

Na Badnjak ujutro Mikael je otišao u Arstu posjetiti svoju bivšu ženu i kćer Pernillu i razmijeniti božične poklone. Pernilla je dobila kompjutor kakav je željela i koji su Mikael i Monica zajedno kupili. Mikael je od Monice dobio kravatu, a od kćeri krimić Akea Edwardsona. Za razliku od prošlog Božića, bili su ushićeni zbog medijske histerije oko Millenniuma.

Ručali su zajedno. Mikael je bacio pogled na Pernillu. Nije vidio kćer otkada ga je neočekivano posjetila u Hedestadu. Odjednom je shvatio da nikada nije s njenom majkom raspravio o njezinu oduševljenju biblijskom sektom iz Skellefteaa. A nije mogao ni reći da je poznavanje Biblije njegove kćeri bilo ono što ga je na kraju odvelo na pravi trag u istrazi nestanka Harriet Vanger.

Ali bilo je drugih neplaćenih dugova. Mislila je na onu dvadesetdvogodišnju trudnu konobaricu kojoj su držali glavu pod vodom u vlastitoj kadi.

Odlučila je četiri dana prije nego što je Wennerstrom pronađen mrtav. Otvorila je mobitel i nazvala jednog odvjetnika u Miamiju na Floridi, koji je, čini se, bio jedna od onih osoba od kojih se Wennerstrom najviše sakrivao. Razgovarala je s tajnicom i zamolila je da prenese tajanstvenu poruku. Ime Wennerstrom i adresu u Marbelli. I to je bilo sve. Isključila je vijesti u pola dramatične reportaže o Wennerstromovoj smrti. Uključila je aparat za kavu i napravila sendvič s jetrenom paštetom i narezanim krastavcima.

Erika Berger i Christer Malm bavili su se godišnjim božičnim aktivnostima dok je Mikael sjedio u Erikinoj fotelji i pio kuhano vino i promatrao ih. Svi zaposleni i više stalnih honorarnih suradnika dobili su poklon. Ove je godine to bila torba s logom Millenniuma. Nakon što su umotali poklone, sjeli su kako bi napisali i zalijepili markice na oko dvjesto božičnih čestitki za tiskare, fotografe i kolege iz medija.

Mikael se stvarno pokušao oduprijeti izazovu, ali na kraju se nije mogao suzdržati. Uzeo je posljednju čestitku i napisao Sretan Božić i sretna Nova godina. Hvala na velikoj podršci ove godine.

Potpisao se i adresirao čestitku na Jannea Dahlmana c/o redakcija Finansmagasinet Monopol.

Kada je navečer došao kući, čekala ga je obavijest da mu je stigao paket. Sljedećega je jutra otišao po njega i otvorio ga kada je stigao u redakciju. Paket je sadržavao sredstvo protiv komaraca i bocu rakije Reimersholms. Mikael je otvorio čestitku i pročitao tekst: Ako ne budeš imao drugog posla, ja ću na Ivanje biti usidren kodArholma. Potpisan je bio njegov bivši školski prijatelj Robert Lindberg.

Millennium je običavao zatvoriti redakciju tjedan dana prije Božića i preko novogodišnjih praznika. Ove se godine toga baš nisu držali; pritisak na malu redakciju bio je kolosalan i još uvijek su svakodnevno primali pozive novinara sa svih strana svijeta. Dan prije Badnjaka Mikael Blomkvist gotovo je slučajno pročitao članak u Financial Timesu koji je se odnosio na trenutačnu situaciju Međunarodne bankarske komisije, koja je na brzinu sastavljena kako bi istražila Wennerstromov imperij.