Svi utisci su bili ponavljanja već poznatih utisaka. Time ne mislim samo da sam doživeo malo, nego sam i video malo ljudi koji su živeli u drugačijim uslovima od mene. Pošto smo bili siromašni, doživljavao sam takoreći samo ljude koji su takođe bili siromašni. Pošto smo tako malo imali, nije ni moglo da bude mnogo toga o čemu bi se govorilo, te smo tako svakog dana govorili takoreći o istom. Ko je više govorio, taj je, u tim okolnostima, ako je pritom bio vickast i ako je zabavljao druge, bivao original, a ako je samo sanjario, kao ja, bio je sanjar; ja nisam hteo da budem original. I ti snovi u mom okruženju bili su stvarno sanjarije jer za njih u tom okruženju i nije bilo ničeg odgovarajućeg, ničeg uporedivog, što bi ih činilo mogućim.