Zlo pod suncem

Ako je rekla jednu laž, koja nije bila nužna, onda su i druge laži postale moguće. U međuvremenu, Colgate je odnio ovdje snimljenu fotografiju u policiju u Surrevu, gdje je identificirana. Zatim sam povukao jedini potez za koji mi se činilo da može biti uspješan. Uljuljkavši najprije Patricka Redferna u sigurnost, iznenada sam navalio na njega i učinio sve da ga navedem da izgubi samokontrolu. Činjenica da je prepoznat kao Corrigan posve ga je izbacila iz ravnoteže.

Hercule Poirot zamišljeno se pogladi po vratu.

— Ono što sam učinio - reče on važnim glasom - bilo je doista opasno, ali ne žalim zbog toga. Uspio sam! Nisam uzalud patio.

Za trenutak je vladala tišina. A onda se gospodi Gardener otme dubok uzdah.

— Pa, gospodine Poirot - reče ona - baš je bilo divno čuti kako ste sve to postigli.

Slušajući vas, činilo mi se da sam na predavanju iz kriminologije, zapravo, to i jest bilo predavanje iz kriminologije. A kad samo pomislim da moja purpurna vuna i onaj razgovor za vrijeme sunčanja imaju veze sa svim tim! To me doista ostavlja bez riječi, a uvjerena sam da i gospodin Gardener osjeća isto, zar ne, Odell?

— Svakako, draga - odgovori gospodin Gardener. Hercule Poirot reče:

— I gospodin Gardener mi je pomogao. Bilo mi je potrebno mišljenje jednog razumnog čovjeka o gospodi Marshall. Pitao sam gospodina Gardenera što misli o njoj.

— Je li? - reče gospoda Gardener. - I što si ti rekao o njoj, Odell?

Gospodin Gardener se nakašlja i odgovori:

— Pa, draga, ja o njoj zapravo nikada nisam imao visoko mišljenje, znaš.

— Takav odgovor muževi uvijek daju svojim suprugama - reče gospoda Gardener.

— A ako mene pitate, čak je i gospodin Poirot ne cijeni baš najviše, jer što drugo znači cijela ona priča o prirodnoj žrtvi i sve to? Istina je, ona nije bila žena visokog stila, a kako kapetan Marshall nije trenutačno ovdje, reći ću da sam je ja oduvijek držala glupačom. Rekla sam to gospodinu Gardereru, zar ne, Odell?

— Da, draga - odgovori gospodin Gardener.

tog trenutka sinula mi je ideja. Ta samouvjerenost - glatkoća kojom je učinjen zločin. Uopće nisam sumnjao u to da će Patrick Redfern opet poduzeti nešto slično u budućnosti. Ali, kako je s prošlošću? Postojala je mogućnost da mu ovo nije bilo prvo ubojstvo. Način na koji je ubijao, davljenje, bio je primjeren njegovoj prirodi, ubojica iz zadovoljstva, ali i iz koristi. Ako je već počinio neko ubojstvo, bio sam uvjeren da je postupio na jednak način. Zato sam zamolio inspektora Colgatea da mi nabavi popis žena - žrtava davljenja. Rezultat me ispunio radošću. Nellie Parson, koja je nađena zadavljena u osamljenom grmlju, mogla je biti ili ne biti žrtva Patricka Redferna. Na njega je ukazivao jedino izbor mjesta - ali u slučaju Alice Corrigan našao sam upravo ono što sam tražio. U načelu istu metodu. Petljanje s vremenom, ubojstvo učinjeno ne, kako je to uobičajeno, prije nego je otkriveno, nego poslije. Tijelo tobože otkriveno u četiri i petnaest. Suprug s alibijem do četiri i dvadeset pet.

— Sto se doista dogodilo? Držalo se da je Edward Corrigan došao u Pine Ridge, otkrio da mu supruge tamo nema, izašao iz kafića i šetao gore-dolje, čekajući je.

Zapravo je odjurio koliko god ga noge nose na mjesto gdje je dogovorio sastanak u Cezarovom gaju (koji je, sjetit ćete se, posve blizu), ubio suprugu i vratio se u kafić.

Djevojka-izletnica koja je naišla na žrtvu bila je ugledna dama, nastavnica gimnastike u poznatoj ženskoj školi. Činilo se da ona nije ni u kakvoj vezi s Edwardom Corriganom. Morala je otpješačiti dio puta da bi izvijestila o ubojstvu.

Policijski liječnik došao je ispitati leš tek u petnaest do šest. I u tom slučaju vrijeme smrti bespogovorno je prihvaćeno.

— Poduzeo sam posljednji test. Morao sam pouzdano znati da li gospoda Redfern laže. Organizirao sam naš mali izlet u Dartmoor. Ako je itko patio od vrtoglavice zbog visine, ne bi se osjećao ugodno pri prelasku uskim brvnom preko rječice.

Gospođici Brewster, koja se nije pretvarala, doista se zavrtjelo u glavi. Ali Christine Redfern nehajno je pretrčala preko mostića, uopće ne reagirajući. Bila je to sitnica, ali za mene i konačna potvrda

Je li to mogla biti Arlena koju je Patrick nagovorio na nekakvu šalu? Odmahnuo sam glavom, ne, bilo bi previše opasno. Živo tijelo, onda, ali čije? Postoji li neka žena koja bi pomogla Redfernu? Možda njegova supruga. Ali, ona je bila nježne, bijele puti. Ah, da, ali preplanulost se mogla steći i iz bočice... bočice... konačno, javio se jedan dio moje slagalice. Da, a zatim, naravno, kupanje da se ispere tobožnja preplanulost prije odlaska na tenisko igralište. A škare? Pa naravno, da se uništi kopija kartonskog šešira, nezgodna stvarčica koja se morala ukloniti, ali su u žurbi zaboravljene škare, jedina stvar koja se omakla paru ubojica.

— Ali, gdje je sve vrijeme bila Arlena? I to je bilo savršeno jasno. U Vilenjakovoj spilji mogle su biti samo Rosamund Darnley ili Arlena Marshall, miris koji su obje koristile to mi je jasno potvrdio. U pitanju svakako nije bila Rosamund Darnley, što znači da je morala biti Arlena, koja je tamo čekala da se obala oslobodi neželjenih gostiju. Kada se Emily Brewster u čamcu udaljila, Patricku je plaža postala posve čista te je imao tako savršenu priliku da počini zločin koji je smislio. Arlena Marshall ubijena je poslije petnaest do dvanaest, ali medicinski pregled usmjerio se samo na najranije moguće vrijeme izvršenja zločina. Da je Arlena bila mrtva u petnaest do dvanaest, to je bilo nešto što je liječniku rečeno, a ne ono što je on rekao policiji.

— Trebalo je razjasniti još dvije stvari. Izjava Linde Marshall davala je Christine Redfern alibi. Ali, ta izjava temeljila se na ručnom satu Linde Marshall.

Bilo je, dakle, osobito važno dokazati da je Christine imala dvije prilike namjestiti sat. Te dvije zgode otkrio sam prilično lako. Bila je to jutro sama u Lindinoj sobi - a postojao je i jedan posredan dokaz. Svjedoci su, naime, čuli Lindu kako kaže da se "boji da će zakasniti", ali kada je sišla dolje, na satu u predvorju bilo je tek deset i dvadeset pet. Druga moguća prilika bila je da vrati kazaljke čim joj je Linda okrenula leda i krenula na kupanje.

— Zatim je trebalo odgonetnuti problem ljestvi. Christine je oduvijek tvrdila da se boji visine. Još jedna pripremljena laž.

Sada sam imao mozaik, svaki djelić izvrsno se uklapao na svoje mjesto. Ali, nažalost, nisam imao čvrst dokaz. Sve to postojalo je samo u mojoj glavi.

Pravi vrag! Poirot kimne glavom.

— Tako je, imate pravo. To je hladnokrvna i okrutna žena. Bio sam na velikoj muci. Da li je Linda bila kriva samo zbog djetinjastog petljanja s magijom, ili ju je mržnja možda odvela i dalje, da doista ostvari taj zločin? Pokušao sam je navesti da mi to prizna, ali bez uspjeha. Tada nisam imao nikakvo čvrsto uporište. Sef policije bio je sklon prihvatiti objašnjenje koje je uključivalo krijumčarenje droge. No, nisam to mogao dopustiti. Opet sam, vrlo oprezno, pretresao sve činjenice. Imao sam, vidite, zbirku dijelova za slagalicu, izdvojene događaje, puke činjenice. Cjelina mora odražavati potpunu i skladnu sliku. Bile su tu škare nađene na obali.. boca bačena s prozora... kupanje koje naoko nitko nije učinio... sve savršeno bezazlene pojave uzmu li se zasebno. Ali, odjednom značajne s obzirom na okolnost da su ih svi poricali. Morale su zato imati osobitu važnost. Nijedna od ovih pojava nije se slagala s pretpostavkama da je ubojica kapetan Marshall, odnosno Linda, kao ni s teorijom o krijumčarima droge. Pa ipak, one su morale imati nekog smisla. I tako sam se ponovno vratio svojem prvobitnom rješenju, da je ubojstvo učinio Patrick Redfern.

Da li je tome bilo što išlo u prilog? Da, činjenica da je s Arleninog računa nedostajalo vrlo mnogo novca. Tko je dobio taj novac? Patrick Redfern, naravno.

Ona je bila žena koja je lako padala pod utjecaj lijepih, mladih muškaraca, ali nikako i žena koju bi se lako moglo ucjenjivati. Bila je to otvorena žena, nimalo sklona čuvanju tajni. Pretpostavka o ucjenjivaču nikada me nije previše privukla. Pa ipak, jedan razgovor se pročuo, oh, ali tko ga je pročuo? Supruga Patricka Redferna! Bila je to njezina priča, ali bez ikakve potpore. Zašto ju je izmislila? Odgovor mi je sinuo poput munje. Da objasni nestanak Arlenina novca!

— Patrick i Christine Redfern. Njih dvoje bili su u dogovoru. Christine nije bila dovoljno jaka da je zadavi, niti je psihički bila dorasla tome. Ne, Patrick je to obavio, ali to je bilo nemoguće! Cijelo vrijeme imao je čvrst alibi sve do trenutka kad je nađeno tijelo.

— Tijelo. Ta riječ zatitrala je nešto u mojoj pameti.. tijela koja leže na plaži... sva slična. Patrick Redfern i Emily Brewster stigli su zajedno do drage i vidjeli jedno tijelo kako tamo leži. Jedno tijelo, ali što ako to nije bilo Arlenino tijelo, nego neko drugo?

Mogla je dalje biti ubijena zato što je naletjela na krijumčare droge. Zadaviti ju je mogao, kao što sam rekao, i vjerski fanatik, a mogla ju je ubiti i kći njezina muža. Ovo potonje činilo mi se jednog trenutka kao pravo rješenje. Lindino ponašanje za prvog razgovora s policijom bilo je vrlo značajno. Kad sam poslije s njom razgovarao, postao sam u to uvjeren. Linda se, naime, osjećala krivom.

— Hoćete reći da je umislila da je ona doista ubila Arlenu?

Rosamundin glas bio je ispunjen nevjericom. Hercule Poirot kimne glavom.

— Da. Nemojte zaboraviti da je ona tek nešto malo više od djeteta. Pročitala je onu knjigu o okultizmu i gotovo je povjerovala u nju. Mrzila je Arlenu. Namjerno je napravila figuru od voska, bacila je uroke na nju, proboia joj srce pribadačom, istopila je - i tog istog dana Arlena je doista stradala! Stariji i pametniji ljudi od Linde također su iskreno vjerovali u magiju. Naravno, i ona je držala da je sve to točno, da je magijom ubila maćehu.

Gospođica Brewster odveslala je da bi obavijestila policiju.

Čim je čamac nestao s vidika, Christine je ustala, uništila kartonski šešir škarama koje je Patrick ponio. Komadiće je stavila u kupaći kostim i munjevito se popela po ljestvama. Opet je obukla trenirku i požurila natrag u hotel. Ostalo joj je upravo toliko vremena da se okupa, opere umjetnu boju s kože i presvuče se u odjeću za tenis. Učinila je tada još nešto. Spalila je komadiće zelenog kartona i pramen ride kose u Lindinu kaminu. Dodala je i jedan list iz kalendara kako bi mogao biti doveden u vezu s kartonom. Nije, dakle, bio spaljen šešir, nego kalendar. Kao što je pretpostavljala, Linda se bavila magijom, gruda voska i pribadača to su jasno pokazivali.

Zatim je napokon stigla na teniski teren ne pokazavši pritom uzbudenost ili žurbu.

U međuvremenu, Patrick je krenuo prema spilji. Arlena ništa nije vidjela, a i čula je posve malo, čamac, glasove, ostala je skrivena. Ali, sada ju je Patrick dozivao.

"Sve je čisto, draga!", rekao je on. Ona je izašla, a njegove su se ruke stegnule oko njezina vrata. I to je bio kraj uboge, luckaste, prelijepe Arlene Marshal...

Glas Hercúlea Poirota zamre.

Trenutak je vladala tišina, a onda Rosamund Darnley reče uz blagi drhtaj:

— Da, sve je jasno. Ali to je priča s drugog kraja. Niste nam ništa rekli o tome kako ste to uspjeli doći do istine.

Hercule Poirot reče:

— Rekao sam vam jednom da je moja pamet posve jednostavna. Stalno mi se, još od početka, činilo da je nasumnjivija osoba ubila Arlenu Marshall. A najsumnjivija osoba bio je Patrick Redfern. On je bio tip, par excellence. Tip muškarca koji iskorištava žene poput nje, kao i tip ubojice. Ona vrsta muškarca koji bi se domogao ušteđevine neke žene, a onda joj još prerezao grkljan. S kime se Arlena trebala sastati to jutro? Po onome što su govorili, njezino lice, njezin osmijeh, njezino ponašanje, riječi kojima mi se obratila, to je mogao biti samo Patrick Redfern. Te tako, po samoj prirodi stvari, jedino ju je Patrick mogao ubiti.

— Ali, kao što sam vam rekao, odmah sam se suočio s nemogućnošću. Patrick Redfern nije je mogao ubiti, jer je bio na plaži, kao i u društvu gospođice Brewster sve dok nisu otkrili tijelo. Potražio sam zato druga rješenja, kojih je bilo nekoliko.

Mogao ju je ubiti suprug, uz pomoć gospođice Darnley.

Poslije Lindina povratka Christine je lako sredila da zajedno odu do Galebove drage. Zatim je otišla do svoje sobe, izvadila iz zaključanog kovčega bočicu s tekućinom koja je stvarala dojam preplanulosti od sunca, pažljivo je upotrijebila, a bočicu bacila kroz prozor, zamalo pogodivši njome Emily Brewster koja se kupala.

Drugi čin uspješno završen.

— Christine je zatim obukla bijeli kupaći kostim, a preko njega trenirku, čiji je gornji dio imao dugačke, široke rukave, što je uspješno sakrilo njezine nedavno "pocrnjele" ruke i noge.

U 10 i 15 Arlena je krenula na sastanak, a malo poslije na plaži se pojavio Patrick Redfern iznenađen, ogorčen i sve ostalo. Christinin zadatak bio je vrlo lak.

Noseći uza se skriven sat, upitala je Lindu u jedanaest i dvadeset pet koliko je sati.

Linda je pogledala na svoj ručni sat i odgovorila da je petnaest do dvanaest. Zatim je krenula prema morula Christine je počela pakirati svoj pribor za crtanje. Čim joj je Linda okrenula leda, Christine se domogla djevojčina sata, koji je djevojka morala skinuti prije ulaska u vodu. Vratila je kazaljke na točno vrijeme. Zatim je požurila puteljkom uz greben, prešla kratku udaljenost do vrha ljestvi, skinula trenirku koju je odjenula preko kostima, sakrila je zajedno s priborom za crtanje iza jedne stijene i brzo se spustila niz ljestve, koristeći pritom svoju spretnost.

Arlena se dolje na obali pitala zašto Patrick toliko kasni. A onda je vidjela ili čula nekoga na Ijestvama, oprezno pogledala i ljuto ugledala neugodnu osobu, njegovu ženu! Požurila se sakriti u Vilenjakovoj spilji. Spustivši se dolje, Christine je uzela šešir s mjesta gdje je skriven ležao, prikvačila lažni crveni uvojak ispod oboda, a onda se na pijesku ispružila, pri čemu su joj šešir i pramen kose skrivali lice i vrat.

To je izvela savršeno. Malo poslije čamac u kojem su bili Patrick i Emily Brewster pojavio se iza ruba drage. Sjetite se da je Patrick bio taj koji se nagnuo da ispita tijelo, Patrick je bio ošamućen, šokiran, slomljen nenadnom smrću voljene dame!

Svjedok mu je bio oprezno odabran. Gospođica Brewster patila je od vrtoglavice, tako da se uopće nije ni pokušala popeti po Ijestvama. Napustila je dragu u čamcu, dok je Patrick, posve prirodno, bio taj koji je ostao uz tijelo, "u slučaju da je ubojica još u blizini"

Zločin je bio savršeno isplaniran i ujednačen. Kao što sam već spomenuo, bio je to vrlo jednostavan zločin. Sve je obavljeno gotovo genijalno.

— Kao prvo, izvedeno je nekoliko uvodnih scena. Jedna je odigrana na izbočini grebena, kada su znali da sam u susjednoj uvali. Uobičajeni razgovor ljubomorne žene i nevjernog supruga. Poslije je istu ulogu odigrala i u sceni sa mnom. Sjećam se da mi se tada javio neodređeni dojam da sam sve to čitao u nekoj knjizi. Nekako nije izgledalo stvarno. Jer, naravno, nije ni bilo stvarno. A onda, na dan zločina bilo je prelijepo vrijeme, što je važno. Redfernov prvi korak bio je da se potajice izvuče vrlo rano kroz balkonska vrata koja je otključao iznutra (ako bi bila nađena otvorena, pretpostavilo bi se jednostavno da se netko rano otišao okupati). Ispod ogrtača za plažu ponio je zeleni kineski šešir, kopiju onoga koji je Arlena običavala nositi. Otišao je na drugu stranu otoka, spustio se Ijestvama i sakrio ga na dogovoreno mjesto iza neke stijene. Prvi čin.

— Večer prije, ugovorio je sastanak s Arlenom. Bili su prilično oprezni u viđanjima nasamo, jer se Arlena bojala supruga. Pristala je da rano ode do Vilenjakove drage. Tamo ujutro nitko nije odlazio. Redfern joj se tu trebao pridružiti čim bi se mogao iskrasti. Ako bi ona čula da se netko Ijestvama spušta ili dolazi čamcem, trebala se sakriti u Vilenjakovu spilju, koju joj je on otkrio, te pričekati tamo dok obala opet ne postane slobodna. Drugi čin.

— U međuvremenu, Christine je otišla do Lindine sobe u trenucima kada je pretpostavljala da će ova biti na svom uobičajenom jutarnjem kupanju. Tada je pomaknula kazaljke na Lindinu satu dvadeset minuta naprijed. Postojao je, naravno, rizik da Linda opazi da joj sat ne ide točno, ali da se to i dogodilo, ne bi brinula.

Christinin pravi alibi bila je veličina njezinih ruku kojima nije mogla učiniti ubojstvo.

Ipak, dodatni alibi bio je poželjan. A onda je u Lindinoj sobi vidjela knjigu o okultizmu i natprirodnim silama otvorenu na određenoj stranici. Pročitala je to mjesto, a kada je Linda ušla i ispustila paketić sa svijećama, shvatila je što je djevojka namjerila. To ju je navelo na neke nove zamisli. Prvobitna namjera zločinačkog para bila je da najveća sumnja padne na Kennetha Marshal a, te otuda nestaje lula čiji je dio pronađen u dragi, pri dnu ljestvi.

Čim bi kapetan Marshal otkrio što se dogodilo s novcem njegove supruge, Patrick Redfern bio bi u velikoj neprilici.

— To ga, međutim, nije jako brinulo, jer je od početka planirao da je se hladnokrvno riješi kada bude procijenio da je to potrebno. Bio je i potaknut okolnošću da je na duši već imao jedno ubojstvo, ubojstvo mlade žene kojom se oženio pod imenom Corrigan i koju je uvjerio da osigura život u njegovu korist na veliku svotu.

— U njegovim planovima pomagala mu je žena koja se ovdje predstavljala kao njegova supruga i za koju je iskreno bio vezan. Mlada žena nimalo nalik na one koje je birao kao žrtve, hladna, proračunata, bez strasti, ali nepokolebljivo odana njemu i vrlo uspješna glumica. Od trenutka kada je došla ovamo Christine Redfern igrala je ulogu "sirote ženice", krhke, bespomoćne, više intelektualnog nego sportskog tipa.

Sjetite se samo svega onoga što je dočaravala. Njezine sklonosti da izbjegava sunce tako da joj je koža ostala bijela, njezine vrtoglavice izazvane visinom, priče o tome kako se ukočila na Milanskoj katedrali i tako dalje. Stalno isticanje vlastite krhkosti i nježnosti. Gotovo su svi o njoj govorili kao o "ženici". Ali, bila je, zapravo, visoka kao Arlena Marshall, jedino je imala sitne ruke i stopala. Predstavljala se kao bivša učiteljica, što je trebalo stvoriti dojam o ljubiteljici knjige, a ne o osobi sklonoj sportu. Zapravo, točno je da je radila u školi, ali kao nastavnica gimnastike koja je vodila vrlo aktivan život. Vješta poput mačke u penjanju i poput atletičara u trčanju.

Ali, po mom mišljenju, iako je zlo bilo tu, ono uopće nije bilo koncentrirano u Arleni Marshall. Bilo je povezano s njom, da - ali na potpuno drukčiji način. Ja sam u njoj neprekidno vidio vječnu i unaprijed stvorenu žrtvu. Zato što je bila prelijepa, zato što je bila otmjena, zato što su se muškarci okretali za njom - zbog svega toga držalo se da je ona žena koja uništava tuđe živote i tjera pamet u ludilo. Ali, ja sam je doživio na posve drukčiji način. Nije ona bila ta koja je kobno privlačila muškarce - muškarci su bili ti koji su kobno privlačili nju. Bila je žena koju su muškarci lako osvajali i koje bi se podjednako lako zasitili. A sve ono što mi je rečeno ili što sam o njoj otkrio samo je pojačalo takvo moje uvjerenje. Prvo što sam sam o njoj doznao bilo je da se muškarac, s čijim je razvodom ona dovođena u vezu, odbio njome oženiti. Toga se trenutka pojavio kapetan Marshall, jedan od onih nepopravljivih kavalira, i zaprosio je. Za stidljivog, povučenog čovjeka kakav je kapetan Marshal bilo kakva javna sramota najgora je morate otuda njegova ljubav i sažaljenje prema prvoj supruzi koja je bila javno optužena i izvedena na sud zbog ubojstva koje nije učinila. Oženio se njome i ubrzo ustanovio da nije pogriješio u procjeni njezina karaktera. Poslije njezine smrti jedna druga prelijepa žena, gotovo istog tipa (Linda, naime, ima ridu kosu koju je po svemu sudeći naslijedila od majke), također je izložena javnim pogrdama. Marshall opet poduzima spasilački korak. Ali, ovaj put njegova procjena nije potvrđena. Arlena je glupa, nedostojna njegove naklonosti i zaštite, lakomislena. Ipak, čini mi se da je on od početka znao njezino pravo lice.

Dugo vremena nakon što ju je prestao voljeti i kada mu je počela smetati, počeo ju je sažaljevati. Za njega je ona bila kao dijete koje jednostavno ne može odmaknuti dalje od određene stranice u knjizi života.

— Vidio sam u Arleni Marshal s njezinom strašću prema muškarcima, predodređenu lovinu za određenog tipa bezobzirnog muškarca. U Patricku Redfernu, zgodnom muškarcu punom samopouzdanja, neizrecive privlačnosti za žene, odmah sam prepoznao taj tip. To je pustolov koji, na ovaj ili onaj način živi na račun žena.

Promatrajući s mog mjesta na plaži, ubrzo sam postao posve uvjeren da je Arlena Patrickova žrtva, a ne obrnuto. I tako sam središte zla povezao s Patrickom Redfernom, a ne s Arlenom Marshall.