Kradljivica jagoda

Mršava, koščata žena sva u crnom, sa srebrno-crnim križem ispod vrata i sijedom kosom tako čvrsto zategnutom unatrag da je za sobom povukla i kožu lica.

Vjetar za to ne mari. Vjetar ne osuđuje. Vjetar će uzeti što god može – što god mu je potrebno – nagonski. I ja sam nekoć bila takva, znate. Sjemenke nošene vjetrom padaju na tlo i puštaju korijenje, pa stvaraju nove sjemenke prije nego što odu dalje. Sjemenke ne ostaju uz roditeljsko stablo. Idu kamo god ide vjetar

Vjetar za to ne mari. Vjetar ne osuđuje. Vjetar će uzeti što god može – što god mu je potrebno – nagonski. I ja sam nekoć

Trenutak kada zrnce kakaa otpusti svoj miris u zrak: miris prženja, i začina, i soli; i krvi; i vanilije; i boli u srcu.

Uvijek postoji taj jedan trenutak prije oluje kada se čini da se vjetar predomislio

Moja djeca su napokon odrasla, a sada umjesto gubitka osjećam neobičnu vrstu potencijala.

Ispovijed je možda dobra za dušu. Ali ljubav je još bolja. Ljubav nas iskupljuje čak i kada mi sami smatramo da to nije moguće

Moja mjenjolika kći. Izrasla si tako hrabra i divna, znatiželjna i moćna. Nedostajat ćeš mi, ali znam da i ti moraš krenuti dalje. Pokušala sam te zadržati. Pogriješila sam. Djeca nam nisu dana da ih zadržimo, već da ih damo budućnosti